Zagrebačka sinagoga

Zagrebačka sinagoga bila je glavno mjesto bogoslužja zagrebačke židovske zajednice u modernoj Hrvatskoj. Sinagoga je izgrađena 1867. u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji unutar Austro-Ugarske i korištena je do 1941. kad ju je marionetska država Sila Osovine, negdašnja Nezavisna Država Hrvatska dala srušiti. Sinagoga je izgrađena u pseudomaurskom stilu, dizajnirana prema hramu u gradskoj četvrti Leopoldstädter u Beču i nalazila se u današnjoj Praškoj ulici. To je bio jedini namjenski židovski objekt korišten za bogoslužje u povijesti grada Zagreba. Zgrada sinagoge bila je jedna od najistaknutijih javnih zgrada u Zagrebu i jedna od poznatijih sinagoga u okolici. Od 1980-ih postoje planovi ponovne gradnje sinagoge na izvornoj lokaciji, no zbog spleta različitih političkih okolnosti, do danas je u tom smislu ostvaren vrlo malen napredak. Glavne nesuglasice postoje između hrvatske vlade i židovskih organizacija, koliko bi ove organizacije bile uključene u cijeli projekt, uključujući i dizajn i svrhu nove građevine.

Ohrabreni ediktom o religiji cara Josipa II. iz 1782., Židovi se trajno nastanjuju u Hrvatskoj u kasnom 18. stoljeću, a židovsku općinu osnivaju 1806. godine. Židovska zajednica u Zagrebu je 1809. imala jednog rabina, a 1811. i svoje vlastito groblje.Zajednici je 1833. omogućena kupnja zemljišta za gradnju sinagoge, no za njezinu izgradnju u to vrijeme nije imala dovoljno novca.Već 1855. zajednica je narasla na 700 članova i 30. listopada te godine donešena je odluka o gradnji sinagoge. Odbor za izgradnju imenovan je 1861., izabrano je i kupljeno zemljište na uglu ulice Marie Valerie (današnja Praška) i trga bana Jelačića. Međutim, novi je urbanistički plan promijenjen 1864. smanjujući raspoloživi prostor za gradnju, tako da zajednica odlučuje kupiti drugo zemljište veličine 1540 m2 udaljeno oko 80 metara od prvotno planirane lokacije.